LAŽNI IDENTITET REZULTIRA LOŠIM GOSPODARSTVOM

LAŽNI IDENTITET REZULTIRA lošim gospodarstvom

DIO 1

Pogrešno identificiranje s materijalnim tijelom je uzrok svih sadašnjih ekonomskih problema. E.F.Schumacher je bio prvi moderni ekonomist koji je istaknuo ovu činjenicu. Time je dao svijetu neprocjenjiv poklon u obliku svoje knjige Malo je lijepo:

Mislim da je Gandhi dao odgovor: „Mora postojati priznanje postojanja duše odvojene od tijela, i  njene trajne prirode, i to priznanje mora u konačnici postati živa vjera; i u krajnjem slučaju, nenasilje ne služi onima koji ne posjeduju živu vjeru u Boga Ljubavi.“

Zašto se mora prepoznati postojanje duše odvojene od tijela? Što to uopće može imati zajedničko sa gospodarstvom? Schumacher odgovara:

(Materijalni) život nužno okreće čovjeka protiv čovjeka i naciju protiv nacije, jer su čovjekove potrebe beskonačne, a beskonačnost se može postići samo u duhovnom carstvu, nikada u materijalnom. 

Schumacher nadalje objašnjava da kada ljudi pokušavaju zadovoljiti svoje duhovne želje u materijalnom carstvu, završe u borbi sa ograničenim sredstvima jer su njihove želje neograničene. Kada se te želje svrstaju u konačan svijet, to nužno vodi u sukob i natjecanje u  ograničenim sredstvima.  Dakle, Schumacherova izvorna bit je da ako mi ne prepoznamo postojanje duše odvojene od tijela, tada ćemo identificirati tijelo kao jastvo. Drugim riječima, na kraju ćemo razmišljati „Ja sam tijelo“. Pa ćemo prema tome doći do slijedećeg zaključka, „Ako mogu zadovoljiti svoje tijelo, biti ću sretan. Mogu živjeti na samom kruhu.“

Ne možemo živjeti na samom kruhu

Naravno, živo biće ili duša se ne može zadovoljiti samim kruhom. Ovo je dokazano činjenicom da su najzastupljenije kulture i ljudi svijeta oni koji najviše pate od povećanja kriminala, zlouporabe droge, duševnih bolesti, itd. Kako materijalno tijelo treba „materijalnu hranu“, duši ili osobi u tijelu je potrebna „duhovna hrana“. Moje tijelo ima svoje potrebe i ja, duša, unutar tijela, također imam određene potrebe. Mogu samo biti zadovoljan kada sam povezan sa Svevišnjim Duhom. Ja sam od superiorne duhovne energije Boga. Nijedna količina Božje inferiornije materijalne energije me ne može zadovoljiti.

„ NE MOGU POSTIĆI ZADOVOLJSTVO“

Prije nekoliko godina, bila je popularna rock and roll pjesma grupe Rolling Stones pod nazivom „I can’t get no satisfaction“ (ne mogu postići zadovoljstvo). Manjak zadovoljstva je nešto što skoro svatko iskusi. Bez obzira koliko se trudili da izvučemo zadovoljstvo iz materije, nikada nismo zadovoljni. Hrana, seks, muzika – ništa ne pomaže. Zašto? Jer pokušavamo zadovoljiti našu duhovnu žudnju u materijalnoj energiji.

Vrlo je važno razumjeti da, ako netko identificira tijelo kao jastvo, on će naravno vjerovati da svaki osjećaj praznine, svaka žudnja ili želja, je žudnja tijela. On, dakle, zaključuje da može zadovoljiti tu žudnju tako da nabavi nešto za svoje tijelo , hraneći svoja osjetila. „Osjećam se prazno. Nije mi drag  ovaj osjećaj praznine. Ja sam tijelo. Dozvoli mi da se napunim. Dakle, kreće putem beskrajne materijalne potrošnje, pokušavajući postati „potpun“ puneći svoje tijelo. Na primjer, iako uopće nije gladan, on će možda ići prema hladnjaku i jednostavno stajati ispred otvorenih vrata hladnjaka, pokušavajući odlučiti što će ga zadovoljiti. U stvari, takva osoba je poput usisivača koji hoda i govori, usisavajući sve. Ili poput hobotnice, dopirući svojim ticalima i osjetilnim usisnicima, pokušavajući povući sve i svakog koga može. Na primjer, neki ljudi će sjediti ispred televizije sa zdjelom hrane, pićem na stolu, tinjajućom cigaretom koja čeka u pepeljari, upaljenim radijom i novinama u krilu, pokušavajući kroz sva svoja osjetila dobiti koliko god je više moguće.

E.F.Schumacher uspoređuje takve pojedince sa društvom ovisnika o drogama:

Sadašnje društvo potrošača je poput ovisnika o drogama koji, bez obzira koliko se jadno osjeća, pronalazi da mu je ekstremno teško ostaviti se.  Djeca problemi svijeta – iz ovog kuta gledišta i unatoč mnogih drugih  razmatranja koja bi mogla biti izvedena – su bogata društva, a ne ona siromašna.

UVLAČITI U SEBE

Najočitiji primjer praznine koja vodi osobu u nepotrebnu materijalnu potrošnju je pušenje cigareta. Pušenje nema vrijednosti. Uvlačite u sebe dim  i pokušavate ga zadržati koliko god možete. Ali zato što udišete, morate i izdahnuti. Što to radite? To je besmisleno. Bilo tko s imalo inteligencije to vidi. U redu, uvukli ste ga, zašto ga ispuhujete? Ali onda pokušavate ponovno. „Možda ga ovog puta neću morati ispuhati. Jednostavno ću ga uvući sve dublje i dublje.“ Na isti način pokušavamo da nam sva tjelesna osjetila uvuku sve takozvane draži, sav mogući nikotin, i ispušemo samo kada moramo- ono što ne možemo zadržati. Dakle, ti ljudi hodaju unaokolo, ne znajući da se jednostavno prikazuju kao najsmješniji ljudi. Hodajući okolo pušeći štapić koji dimi, uvlačeći dim, zadržavajući ga i ispuhujući ga. Uvlačeći, sve dublje i dublje. Zašto nastavljate ovako uvlačiti?

Svi pokušavaju udahnuti. Žele udahnuti sve i svakog. Udahnuli bi sve i svakog da je to moguće, jer misle da bi im to donijelo potpuno zadovoljstvo. Dakle, zapale i uvlače dim, pa kupe još jednu kutiju, pa još jednu. I ne samo da to tijelu nije potrebno, to je u stvari tijelu štetno. Žudnja je toliko jaka da je ne mogu više kontrolirati. Štetite tijelu na način na koji vi mislite da vam daje sreću. Ovo je protivno inteligenciji.

DIO 2

UZROK PREJEDANJA

Prejedanje također proizlazi iz nezasitne želje. Neki ljudi se konstantno prejedaju. Osoba jede i jede i jede, iako zna da je to vrlo loše za zdravlje. „Loše je za moje srce. Moram usporiti.“ Zatim ugleda svoju omiljenu hranu – „Moram je pojesti – pa makar me ubila.“ On sjedi tu, gleda u svoju obilnu večeru, u jednu ruku tu je njegov problem sa srcem ali u drugu tu je i njegova neodoljiva unutarnja žudnja. Već je toliko debeo ali ne može više kontrolirati svoju žudnju za zalogajem više, pa moraju zatvoriti njegovu vilicu sa žicom. To je nova metoda koju sada koriste kako bi umjetno ograničili i kontrolirali jezik. Zatvarajući vilicu žicom možete samo sisati kroz slamku i tako , nadajmo se, spriječiti prejedanje. Ali, naravno, oni još uvijek moraju pokušati zadovoljiti svoja osjetila, iako mogu samo sisati kroz slamku. Njihova žudnja je toliko jaka da, u očaju, zatvore svoju vilicu sa žicom ili pokušavaju sa raznoraznim tabletama za mršavljenje ili se čak vežu lisicama. Ne razumiju sami uzrok njihovih želja. Niti primjećuju kako je priroda već organizirala koliko bi trebali pojesti, prema tome koliko hrane se može pravilno probaviti i iskoristiti.

Schumacherova prva bit je najvažnija. Moramo prepoznati razliku između tijela i živog bića unutar tijela. Samo tada možemo razlikovati između potreba tijela i pohlepe i uzeti u obzir potrebe duše. Potrebe tijela mogu biti zadovoljene u materiji dok se potrebe duše za Bogom moraju postići povezujući se u ljubavi s Njim. Naravno, to ne znači da mudra osoba treba zanemariti potrebe materijalnog tijela. Veliki Jogiji se doista jako dobro brinu o svojim tijelima, ali im to nije krajnji cilj. Oni, dapače, razumiju tijelo kao vrijedno prijevozno sredstvo koje osoba može koristiti kako bi postigla samo-ostvarenje.

Treba postojati priznanje postojanja duše odvojene od tijela“ 

– Gandhi

Vide ga, također, kao alat koji se može koristiti u služenju s ljubavlju Bogu. Međutim, ako osoba ne uspije razlikovati između duše i tijela, onda će pokušati zadovoljiti svoje duhovne potrebe u ograničenom materijalnom svijetu. I ovo, ne samo da osobu neće uspjeti zadovoljiti kao pojedinca, nego će i dovesti do socijalnog i gospodarskog kaosa.

Materijalizam se ne uklapa u ovaj svijet, jer unutar sebe ne sadržava ograničavajući princip, dok je okolina u kojem se nalazi strogo ograničena.

Postoje granice u svjetskim resursima. Očito je da planet ne može izdržati teret bilijuna ljudi koji pokušavaju zadovoljiti svoje beskrajne unutarnje žudnje beskrajnom materijalnom potrošnjom. Neograničene želje se ne mogu zadovoljiti u ograničenom svijetu.

VJEČNO RASTUĆE POTREBE

Dakle, cijeli problem sa gospodarstvom je u ravnoteži proizvodnje i potrošnje, ponude i potražnje. Mi sasvim dobro postojimo, posebno u ovoj zemlji, bez svih novih naprava i takozvanih draži koje našim osjetilima serviraju proizvođači i marketinški stručnjaci. Ali zato što smo duhovno izgladnjeli, mi vidimo ili slušamo o nečem što nemamo i mislimo, „Da, to je to, to je ono što nedostaje; To mi je potrebno kako bih bio sretan.“ Međutim, kada dostignemo što god da to je, mi i dalje nismo zadovoljni. Ali onda, budalasto, pokušavamo nešto drugo i još nešto drugo i tako dalje. Cijelo smo to vrijeme u iluziji da mi baš „trebamo“ to nešto kako bi bili sretni unatoč tome što smo iskusili već toliko puta da nam ništa materijalno ne može donijeti savršeno zadovoljstvo. Neograničene duhovne želje duše nikada ne mogu biti zadovoljene u materiji, ali u neznanju mi, svejedno, pokušavamo. Na ovaj način naše, takozvane „potrebe“ se stalno povećavaju.

Ovim možemo razumjeti zašto veliki broj ljudi iz zemalja trećeg svijeta ima potrebu ići u razvijene zemlje. Prije kontakta sa zapadnom civilizacijom, koja uspijeva na kompleksnosti koja proizlazi iz prekomjernog nastojanja za nepotrebnim stvarima, mnogi ti ljudi su živjeli jednostavnim životom, slobodnim od nepotrebnog rada i brige. Ali zbog utjecaja masovnih medija, i patnje za duhovnom glađu, sada žele ići na zapad, tražeći sreću u novcu, automobilima, pivu, cigaretama, televiziji, i tako dalje. Dok prije nisu ni znali da ove stvari postoje, sada misle da im „trebaju“ kako bi preživjeli.

To se događa svugdje. Ljudima sada „treba“ Coca Cola, slatkiši, pivo, televizija i mnogo drugih stvari. Ljudima sa otoka na Pacifiku, na primjer, je sigurno bilo bolje dok su jeli svježe uzgojeno voće i povrće i pili najhranjiviji prirodni sok koji postoji – kokosovo mlijeko. Njihove sadašnje ovisnosti o konzerviranim i zamrznutim proizvodima, mesu, pivu, gaziranim pićima, itd. , zasigurno će uzeti danka na njihovo fizičko zdravlje i uskoro će stvoriti novu potrebu – modernu medicinu da izlijeći sve njihove nove bolesti.

Određeni gospodarski učinak koji proizlazi iz povećanja potreba je očit: naime potreba da se stvore radna mjesta ljudima. Ljudima su potreban radna mjesta kako bi zaradili novce za kupnju konzervirane hrane i gaziranih pića. Također im je potreban novac da kupe gorivo za njihova auta kako bi došli do svojih radnih mjesta. Dakle, dok su prije direktno uzgajali svoju hranu, sada rade u tvornici, dobivaju plaču za vožnju svojih automobila koji troše gorivo do tvornice koja troši električnu energiju, a sve kako bi kupili uvoznu konzerviranu hranu, i dovezli je kući. Neki budalasti ljudi ovo zovu „napredovanjem“.

Uostalom, čelnici vlada diljem svijeta opsjednuti su ovim novim problemom – stvaranja radnih mjesta.

MATERIJALIZAM: GLAVNI UZROK INFLACIJE

Kako su svjetski resursi ne-obnovljivih energija – ugljena, nafte i prirodnog plina- neravnomjerno raspoređeni zemaljskom kuglom i nesumnjivo ograničeni u kvantiteti, jasno je da je njihovo iskorištavanje u sve većem obimu djelo nasilja protiv prirode koje mora, skoro neizbježno, odvesti u nasilje među ljudima.

Schumacher prepoznaje ovo kao srž problema. Dok se potrebe ljudi stalno povećavaju, svjetski resursi se stalno smanjuju. Zašto je to tako? Zato što su svijet i njegovi resursi ograničeni. On vidi da ima više ljudi koji žele potrošiti više od onoga što je raspoloživo. Potražnja se stalno povećava ali ponuda je ograničena u ovoj konačnoj materijalnoj dimenziji. I koje su za to ekonomske posljedice? INFLACIJA – velika potražnja, nema ponude. I koji je rezultat jake inflacije? Nasilje, štrajkanje, borbe, kaos, mržnja, ljubomora.

TEMELJ MIROLJUBIVOG DRUŠTVA

Nitko stvarno ne radi za mir ako ne radi primarno za uspostavljanje mudrosti.

Dakle, ako ljudi pokušaju odvojiti gospodarstvo od duhovnog razumijevanja ili mudrosti, u konačnici će završiti sa gospodarskim poretkom koji proizvodi nasilje. Svi moraju prepoznati da je temelj miroljubivog društva mudrost. Kakva je to mudrost? Ponovno ćemo citirati Gandhija:

Mora postojati priznanje postojanja duše odvojene od tijela, i  njene trajne prirode, i to priznanje mora u konačnici postati živa vjera; i u krajnjem slučaju, nenasilje ne služi onima koji ne posjeduju živu vjeru u Boga Ljubavi.