Iskustvo kliničke smrti
PITANJE: Pročitao sam knjigu u kojoj su opisana iskustva brojnih ljudi koji su doživjeli “kliničku smrt” – umrli su i vratili se u isto tijelo. Takva iskustva opisana su kao vrlo ugodna, vrlo smirujuća.
Mnogi su istraživači zaključili da nakon smrti osoba živi u vječnom miru i ljubavi.
Je li to tako?
ODGOVOR: “Smrt” kao takva ne postoji. Osoba je ili u tijelu ili izvan tijela. Osoba može napustiti svoje tijelo, ali zadržati nekakvu povezanost s tijelom. U tom se slučaju može vratiti. Međutim, nakon određenog trenutka više se ne može vratiti. Ljudi koji su iskusili “kliničku smrt” otišli su do točke iza koje nema povratka. Nisu pokazivali simptome života pa su prema tome smatrani klinički mrtvima. Ali u stvari nisu prošli točku iza koje nema povratka. Zadržali su se dovoljno blizu da se mogu vratiti u svoja tijela.
PITANJE: Znači li to da je svjedočanstvo tih ljudi potpuno bezvrijedno?
ODGOVOR: Ima nekakvu, ali ograničenu vrijednost. Mnogi ugledni ljudi istražuju brojne izvještaje o iskustvima kliničke smrti. Ali je vrijednost ovog istraživanja ograničena u smislu da pomaže da ljudi shvate da tijelo nije jastvo i da se postojanje nastavlja čak i nakon takozvane smrti tijela. Međutim, problemi nastaju kada istraživači pokušaju nagađati o tome kako izgledaju ljudski životi nakon napuštanja tijela. Neki ljudi, poput Elisabeth Kubler –
Ross, dokaze prikupljene u istraživanjima kliničke smrti tumače tako da će se u vrijeme smrti svi problemi riješiti, da će život nakon smrti biti vrlo miran i da će ljudi živjeti sretno, zauvijek, u nekoj vrsti rajskog stanja. To je daleko od istine.
PITANJE: Međutim, velika većina ljudi koji su doživjeli takva iskustva prikazuju ih kao umirujuća.
ODGOVOR: Odgovor ima tri dijela. Prvo, kao što je spomenuto ranije, “klinički mrtve” osobe nikada zapravo ne prijeđu tu određenu točku. Oni i ne znaju što se nalazi s druge strane, iza te točke. Čak i da je ono što se nalazi na drugoj strani točke umirujuće, oni ne znaju koliko dugo to mirno ili rajsko stanje traje. Drugo, ljudi koji se sjećaju takvoga iskustva koje su doživjeli u stanju kliničke smrti upravo su oni koji su imali ugodno iskustvo. Manje je vjerojatno da će se ljudi koji su imali pakleno iskustvo u stanju kliničke smrti uopće toga sjetiti. Treće, mnogi ljudi koji su bili klinički mrtvi sjetili su se da su imali paklena iskustva, ali neki istraživači kliničke smrti zanemarili su te izvještaje.
Ulomak iz knjige Objašnjenje reinkarnacije
